Hrvatski jezični portal

teràpija

teràpija ž

Izvedeni oblici
jednina
N terapija
G terapije
D terapiji
A terapiju
V terapijo
L terapiji
I terapijom
množina
N terapije
G terapija
D terapijama
A terapije
V terapije
L terapijama
I terapijama
Definicija
med.
1. liječenje, osnovna djelatnost medicine
2. skup sredstava koja se rabe radi izlječenja kakve bolesti, ublažavanja njezinih simptoma i posljedica ili nekog tjelesnog nedostatka (često u riječima čiji prvi dio imenuje metodu) [kemoterapija; simptomatska terapija; kauzalna terapija]
Sintagma
bihevioristička terapija psih. terapijska procedura i tehnika proizišla iz zajedničke teorijske postavke da je neprilagođeno i poremećeno ponašanje uglavnom naučeno pa se stoga može mijenjati primjenom različitih tehnika i principa učenja; terapija ponašanja;
obiteljska terapija psih. liječenje više od jednoga člana obitelji tijekom iste seanse
Etimologija
grč. therapeía: služenje, njega ≃ therápōn: njegovatelj (therapeutḗs: sluga)