Hrvatski jezični portal

tèrmīn

tèrmīn m 〈G termína〉

Izvedeni oblici
jednina
N termin
G termina
D terminu
A termin
V termine
L terminu
I terminom
množina
N termini
G termina
D terminima
A termine
V termini
L terminima
I terminima
Definicija
1. znanstveni ili stručni izraz ili ime za određeni pojam; točno određeni i kodificirani izraz [stručni termin; tehnički termin]; naziv, nazivak
2. a. određeno ili dogovoreno vrijeme kad se što ima obaviti [u tom terminu]; rok b. ugovoreni datum (za plaćanje nekog duga i sl.) c. razg. kraj uobičajene trudnoće [termin joj je za 2 mjeseca]
3. fil. log. dio koji čini iskaz (rečenicu)
Sintagma
klimatološki termin vrijeme kad se obavljaju klimatološka mjerenja i opažanja (7, 14 i 21 sat po lokalnom vremenu);
sinoptički termin vrijeme kad se obavljaju sinoptička mjerenja i opažanja (00, 03, 06, 09, 12, 15, 18 i 21 sat po svjetskom vremenu)
Etimologija
lat. terminus: svršetak, kraj ≃ terminalis: krajnji