Hrvatski jezični portal

túba

túba ž

Izvedeni oblici
jednina
N tuba
G tube
D tubi
A tubu
V tubo
L tubi
I tubom
množina
N tube
G tuba
D tubama
A tube
V tube
L tubama
I tubama
Definicija
1. cijev zatvorena s jedne strane, sa zatvaračem na zavrtanj, za kreme, paste, ljepila itd.
2. glazb. a. kod starih Rimljana vrsta vojničke, uspravne trublje b. limeni puhaći instrument najdubljeg registra, ubraja se u porodicu roga c. kod orgulja naziv za pedalni registar od 8 i 16 stupnjeva; jezičnjak
3. meteor. oblačni stup ili izvrnuti oblačni stožac koji viri iz podnice oblaka kumulonimbusa, ili rijetko kumulusa; vidljiva je manifestacija intenzivnog vrtloga zraka
Sintagma
Eustahijeva tuba anat. unutrašnji dio uha
Etimologija
lat. tuba