tumáčiti
tumáčiti (što) nesvrš. 〈prez. tùmāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tumačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tumačim |
2. | tumačiš |
3. | tumači |
množina | |
1. | tumačimo |
2. | tumačite |
3. | tumače |
futur | |
jednina | |
1. | tumačit ću |
2. | tumačit ćeš |
3. | tumačit će |
množina | |
1. | tumačit ćemo |
2. | tumačit ćete |
3. | tumačit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tumačah |
2. | tumačaše |
3. | tumačaše |
množina | |
1. | tumačasmo |
2. | tumačaste |
3. | tumačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tumačio sam |
2. | tumačio si |
3. | tumačio je |
množina | |
1. | tumačili smo |
2. | tumačili ste |
3. | tumačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tumačio |
2. | bio si tumačio |
3. | bio je tumačio |
množina | |
1. | bili smo tumačili |
2. | bili ste tumačili |
3. | bili su tumačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | tumači |
množina | |
1. | tumačimo |
2. | tumačite |
glagolski prilog sadašnji | |
tumačeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
tumačio, tumačila, tumačilo | |
tumačili, tumačile, tumačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
tumačen, tumačena, tumačeno | |
tumačeni, tumačene, tumačena |
1. | a. dodati, objašnjavati smisao, značenje čega b. glumiti na pozornici [tumačiti ulogu] |
2. | kritički iznositi mišljenje o kakvu tekstu; komentirati |