Hrvatski jezični portal

tumáčiti

tumáčiti (što) nesvrš.prez. tùmāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
tumačiti
 
prezent
jednina
1. tumačim
2. tumačiš
3. tumači
množina
1. tumačimo
2. tumačite
3. tumače
 
futur
jednina
1. tumačit ću
2. tumačit ćeš
3. tumačit će
množina
1. tumačit ćemo
2. tumačit ćete
3. tumačit će
 
imperfekt
jednina
1. tumačah
2. tumačaše
3. tumačaše
množina
1. tumačasmo
2. tumačaste
3. tumačahu
 
perfekt
jednina
1. tumačio sam
2. tumačio si
3. tumačio je
množina
1. tumačili smo
2. tumačili ste
3. tumačili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam tumačio
2. bio si tumačio
3. bio je tumačio
množina
1. bili smo tumačili
2. bili ste tumačili
3. bili su tumačili
 
imperativ
jednina
2. tumači
množina
1. tumačimo
2. tumačite
 
glagolski prilog sadašnji
tumačeći
 
glagolski pridjev aktivni
tumačio, tumačila, tumačilo
tumačili, tumačile, tumačila
 
glagolski pridjev pasivni
tumačen, tumačena, tumačeno
tumačeni, tumačene, tumačena
Definicija
1. a. dodati, objašnjavati smisao, značenje čega b. glumiti na pozornici [tumačiti ulogu]
2. kritički iznositi mišljenje o kakvu tekstu; komentirati