tẉći se
tẉći se nesvrš. 〈prez. túčem se, pril. sad. túkūći se, gl. im. túčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tući | |
prezent | |
jednina | |
1. | tučem |
2. | tučeš |
3. | tuče |
množina | |
1. | tučemo |
2. | tučete |
3. | tuku |
futur | |
jednina | |
1. | tući ću |
2. | tući ćeš |
3. | tući će |
množina | |
1. | tući ćemo |
2. | tući ćete |
3. | tući će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tucijah / tučah |
2. | tucijaše / tučaše |
3. | tucijaše / tučaše |
množina | |
1. | tucijasmo / tučasmo |
2. | tucijaste / tučaste |
3. | tucijahu / tučahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tukao sam |
2. | tukao si |
3. | tukao je |
množina | |
1. | tukli smo |
2. | tukli ste |
3. | tukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tukao |
2. | bio si tukao |
3. | bio je tukao |
množina | |
1. | bili smo tukli |
2. | bili ste tukli |
3. | bili su tukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | tuci |
množina | |
1. | tucimo |
2. | tucite |
glagolski prilog sadašnji | |
tukući | |
glagolski pridjev aktivni | |
tukao, tukla, tuklo | |
tukli, tukle, tukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
tučen, tučena, tučeno | |
tučeni, tučene, tučena |
1. | (za)davati udarce sebi, udarati se, udarati sama sebe |
2. | biti sklon tuči, tučnjavi, rado se tući, biti sklon lako se potući, često se tući s kim |