Hrvatski jezični portal

tẉći se

tẉći se nesvrš.prez. túčem se, pril. sad. túkūći se, gl. im. túčēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
tući
 
prezent
jednina
1. tučem
2. tučeš
3. tuče
množina
1. tučemo
2. tučete
3. tuku
 
futur
jednina
1. tući ću
2. tući ćeš
3. tući će
množina
1. tući ćemo
2. tući ćete
3. tući će
 
imperfekt
jednina
1. tucijah / tučah
2. tucijaše / tučaše
3. tucijaše / tučaše
množina
1. tucijasmo / tučasmo
2. tucijaste / tučaste
3. tucijahu / tučahu
 
perfekt
jednina
1. tukao sam
2. tukao si
3. tukao je
množina
1. tukli smo
2. tukli ste
3. tukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam tukao
2. bio si tukao
3. bio je tukao
množina
1. bili smo tukli
2. bili ste tukli
3. bili su tukli
 
imperativ
jednina
2. tuci
množina
1. tucimo
2. tucite
 
glagolski prilog sadašnji
tukući
 
glagolski pridjev aktivni
tukao, tukla, tuklo
tukli, tukle, tukla
 
glagolski pridjev pasivni
tučen, tučena, tučeno
tučeni, tučene, tučena
Definicija
1. (za)davati udarce sebi, udarati se, udarati sama sebe
2. biti sklon tuči, tučnjavi, rado se tući, biti sklon lako se potući, često se tući s kim
Frazeologija
tući se nogom u stražnjicu (od veselja) biti vrlo zadovoljan, odlično proći u čemu (npr. zaraditi — slika veselog dječjeg trčanja s poskakivanjem);
tući se po glavi kajati se onda kada je već kasno, kajati se kad se shvati pogreška, gorko se kajati zbog nepopravljive pogreške