trȏp
trȏp m 〈N mn -i, G trȏpā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | trop |
| G | tropa |
| D | tropu |
| A | trop |
| V | trope |
| L | tropu |
| I | tropom |
| množina | |
| N | tropi |
| G | tropa |
| D | tropima |
| A | trope |
| V | tropi |
| L | tropima |
| I | tropima |
Definicija
| 1. | knjiž. slikovit izraz ili riječ, izraz ili riječ u prenesenom značenju, pjesnički i retorički ukras i stilsko sredstvo [tropi i figure] |
| 2. | glazb. a. tekstovni i melodijski umetak u srednjovjekovne liturgijske napjeve b. pjesničko-glazbena vrsta nastala takvim umetanjem c. tekstovni umetak između jedne i druge polovice pripjeva u trubadurskim pjesmama |
Sintagma
∆ polifonički trop glazb. u srednjovjekovnom višeglasnom motetu označava da je tekst ostalih dionica sadržajno sastavljen prema tekstu tenora
Etimologija
✧ lat. tropus ← grč. trópos: okret, obrat
