trùćati
trùćati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trućati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trućam |
| 2. | trućaš |
| 3. | truća |
| množina | |
| 1. | trućamo |
| 2. | trućate |
| 3. | trućaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trućat ću |
| 2. | trućat ćeš |
| 3. | trućat će |
| množina | |
| 1. | trućat ćemo |
| 2. | trućat ćete |
| 3. | trućat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trućah |
| 2. | trućaše |
| 3. | trućaše |
| množina | |
| 1. | trućasmo |
| 2. | trućaste |
| 3. | trućahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trućao sam |
| 2. | trućao si |
| 3. | trućao je |
| množina | |
| 1. | trućali smo |
| 2. | trućali ste |
| 3. | trućali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trućao |
| 2. | bio si trućao |
| 3. | bio je trućao |
| množina | |
| 1. | bili smo trućali |
| 2. | bili ste trućali |
| 3. | bili su trućali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trućaj |
| množina | |
| 1. | trućajmo |
| 2. | trućajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trućajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trućao, trućala, trućalo | |
| trućali, trućale, trućala | |
Definicija
besmisleno, koješta govoriti; bulazniti, lupetati
Etimologija
✧ prasl. *trǫtjati: bacati, udarati (polj. trącić, ukr. trutyti)
