trúba
trúba ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | truba |
| G | trube |
| D | trubi |
| A | trubu |
| V | trubo |
| L | trubi |
| I | trubom |
| množina | |
| N | trube |
| G | truba |
| D | trubama |
| A | trube |
| V | trube |
| L | trubama |
| I | trubama |
Definicija
| 1. | limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja |
| 2. | naprava na vozilima za davanje zvučnih signala |
| 3. | žarg. onaj koji slabo radi, koji se slabo razumije u što; bezveznjak [prava truba] |
Frazeologija
⃟ (sastaviti) šake u trubu 1. sastaviti ruke u dlanovima i prinijeti ustima kad se viče na daljinu (preko brda i sl.) 2. iron. vikati, praviti veliku reklamu oko čega, razvikati što, poduzimati da što postane tema o kojoj svi govore; razvikivati, reklamirati, razbubavati, trubiti, rastrubiti, rastelaliti, davati na veliko zvono
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Tróbec (Rijeka), Trobèntar (Zagreb), Tróbić (130, Nova Gradiška, Požega, Zagreb), Trubájić (Novska, Rijeka), Trùban (Zagreb, Vukovar), Trúbić (170, Rijeka, Slunj, Krk, Slavonski Brod), Trumbètāš (Trumbetȃš) (130, Turopolje, Koprivnica), Trumbètašić (Sesvete, Prigorje), Trùmbetić (Jastrebarsko, Moslavina), Trúmbić (190, Split, Zagreb, Brač)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. *trǫba (rus. trubá, češ. trouba) ← stvnjem. trumba
