tŕpjeti
tŕpjeti nesvrš. 〈prez. -pīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trpjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | trpim |
2. | trpiš |
3. | trpi |
množina | |
1. | trpimo |
2. | trpite |
3. | trpe |
futur | |
jednina | |
1. | trpjet ću |
2. | trpjet ćeš |
3. | trpjet će |
množina | |
1. | trpjet ćemo |
2. | trpjet ćete |
3. | trpjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trpljah |
2. | trpljaše |
3. | trpljaše |
množina | |
1. | trpljasmo |
2. | trpljaste |
3. | trpljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trpio sam |
2. | trpio si |
3. | trpio je |
množina | |
1. | trpjeli smo |
2. | trpjeli ste |
3. | trpjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trpio |
2. | bio si trpio |
3. | bio je trpio |
množina | |
1. | bili smo trpjeli |
2. | bili ste trpjeli |
3. | bili su trpjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | trpi |
množina | |
1. | trpimo |
2. | trpite |
glagolski prilog sadašnji | |
trpeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
trpio, trpjela, trpjelo | |
trpjeli, trpjele, trpjela |
1. | () a. podnositi teškoće ili nevolje; mučiti se; stradati b. osjećati moralnu, duševnu bol; patiti c. imati štetne, negativne posljedice, gubiti vrijednost, značenje, utjecaj, podnositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega |
2. | (koga, što) podnositi koga nepoželjnog, snositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega |
3. | v. patiti (2e) [guma trpi] |