Hrvatski jezični portal

1.	oštar, igličast izraštaj na biljkama (stabljici, listu, palistiću) koji bode; bodlja
2.	(mn), v. trnak
3.	bot. a. (+ potenc.) nisko bodljikavo šiblje ili granje; drač b. dio naziva više trnovitih biljaka (npr. crni trn), usp. trnjina
4.	term. alat u obliku čelične šipke, služi za izbijanje

∆ bijeli trn bot. veliki kravljak, v. kravljak Δ

⃟ biti (kome) trn u oku jako komu smetati, izazivati zavist;
zabadati trn u zdravu nogu, v. noga ⃟

♦ pr. (nadimačka i etnici, usp. Dorn, ← njem., Spina, ← tal.): Ternóvec (Rijeka, Zagreb), Tẕnačić (Požega, Nova Gradiška), Tẕnak (Vukovar), Tẕnar (Samobor, Zagorje), Tŕnčević (Zagreb), Tẕnčić (Ivanić Grad, Zagreb), Tẕnić (Vinkovci, Požega), Tẕninić (640, Kostajnica, Petrinja, Rijeka, Križevci), Tẕnjak (Vukovar, Ludbreg), Tẕnjār (Vinkovci, Klanjec, Zagreb), Tẕnka (Nova Gradiška, Zagreb, Rijeka), Tẕnovac (Požega, Dvor, Zagreb), Trnovčánec (Međimurje), Tẕnskī (170, Koprivnica, Z Slavonija, Zagreb, Dugo Selo)
◊ mikrotop. (vrlo često, ob. kao ime manjih čestica): Tèrnovi dȏl (Konavle);
◊ top. (naselja): Tȓn (Metković, 228 stan.), Trnákovac (Nova Gradiška, 138 stan.), Tẕnava (Nova Gradiška, 414 stan.), Tẕnava Càbūnskā (Virovitica, 127 stan.), Trnávac (Korenica, 37 stan.), Tẕnova (Dubrovnik, 74 stan.), Tẕnovac (Gospić, 233 stan.; Požega, 324 stan.), Tẕnovac Glȋnskī (Glina, 163 stan.), Tẕnovac Sokòlovačkī (Koprivnica, 120 stan.), Tẕnovec Dèsinićkī (Pregrada, 114 stan.), Tẕnovica (Rijeka, 58 stan.; Dubrovnik, 34 stan.), Trnovìtičkī Pòpovac (Garešnica, 500 stan.), Tẕnovo (Duga Resa, 28 stan.), Trnjànskī Kúti (Slavonski Brod, 369 stan.)

✧ prasl. *tьrnъ (stsl. trъnъ, rus. tërn, polj. tarn) ← ie. *trnom (skr. trṇa-, njem. Dorn)