Hrvatski jezični portal

trijébiti

trijébiti (što) nesvrš.prez. trijȇbīm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
trijebiti
 
prezent
jednina
1. trijebim
2. trijebiš
3. trijebi
množina
1. trijebimo
2. trijebite
3. trijebe
 
futur
jednina
1. trijebit ću
2. trijebit ćeš
3. trijebit će
množina
1. trijebit ćemo
2. trijebit ćete
3. trijebit će
 
imperfekt
jednina
1. trijebljah
2. trijebljaše
3. trijebljaše
množina
1. trijebljasmo
2. trijebljaste
3. trijebljahu
 
perfekt
jednina
1. trijebio sam
2. trijebio si
3. trijebio je
množina
1. trijebili smo
2. trijebili ste
3. trijebili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam trijebio
2. bio si trijebio
3. bio je trijebio
množina
1. bili smo trijebili
2. bili ste trijebili
3. bili su trijebili
 
imperativ
jednina
2. trijebi
množina
1. trijebimo
2. trijebite
 
glagolski prilog sadašnji
trijebeći
 
glagolski pridjev aktivni
trijebio, trijebila, trijebilo
trijebili, trijebile, trijebila
 
glagolski pridjev pasivni
trijebljen, trijebljena, trijebljeno
trijebljeni, trijebljene, trijebljena
Definicija
1. čistiti, odvajati ono što je nečisto ili nekorisno
2. pren. istrebljivati, uništavati [trijebiti uši; trijebiti nametnike]
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Trèbotić (Split, Brač), Trèbovac (Zagreb, Rijeka)
top. (ob. za manje čestice, krčevine po šumama te uzvisine): Pòtrebišća (Mošćenice), Trèbeš (Kostajnica), Trèbež (Samobor), Trèbinja (Karlovac), Trèbinje (Petrinja), Trèbišće (Mošćenička Draga), Trèbljevine (Vinkovci), Trèbovački črȇt (Zagreb) i sl.
Etimologija
prasl. *terbiti (stsl. trěbiti: čistiti, rus. terebít')