Hrvatski jezični portal

tùra

tùra ž 〈G mn túrā〉

Izvedeni oblici
jednina
N tura
G ture
D turi
A turu
V turo
L turi
I turom
množina
N ture
G tura
D turama
A ture
V ture
L turama
I turama
Definicija
1. pov. službeni sultanov monogram (na novcu, na fermanu i dr.)
2. reg. ona strana kovanog novca na kojoj se nalazi tura, odnosno lik i ime vladara, »glava« za razliku od »pismo«
Sintagma
tura-jazija dječja igra bacanja kovanog novčića u vis i pogađanja hoće li biti tura ili jazija (broj, numerička oznaka)
Onomastika
pr. (nadimačka): Turàjlić (310, Petrinja, Sisak, Osijek, Zagreb, Nova Gradiška), Turàlija (150, Valpovo, I Slavonija, Zaprešić)
Etimologija
tur.