túpiti
túpiti nesvrš. 〈prez. tẉpīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tupim |
2. | tupiš |
3. | tupi |
množina | |
1. | tupimo |
2. | tupite |
3. | tupe |
futur | |
jednina | |
1. | tupit ću |
2. | tupit ćeš |
3. | tupit će |
množina | |
1. | tupit ćemo |
2. | tupit ćete |
3. | tupit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tupljah |
2. | tupljaše |
3. | tupljaše |
množina | |
1. | tupljasmo |
2. | tupljaste |
3. | tupljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tupio sam |
2. | tupio si |
3. | tupio je |
množina | |
1. | tupili smo |
2. | tupili ste |
3. | tupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tupio |
2. | bio si tupio |
3. | bio je tupio |
množina | |
1. | bili smo tupili |
2. | bili ste tupili |
3. | bili su tupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | tupi |
množina | |
1. | tupimo |
2. | tupite |
glagolski prilog sadašnji | |
tupeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
tupio, tupila, tupilo | |
tupili, tupile, tupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
tupljen, tupljena, tupljeno | |
tupljeni, tupljene, tupljena |
1. | (što) činiti tupim, zatupljivati |
2. | pren. a. smanjivati intenzitet nečega, činiti manje osjetljivim, slabijim, slabiti b. (koga) žarg. dosađivati dugim pričanjem, suvišnim savjetima itd. |
3. | (se) postajati tup [nož se tupi] |