trȅćī
trȅćī br. prid.
Definicija
| 1. | redni broj koji odgovara glavnom broju tri |
| 2. | a. nijedan od poznate dvojice, sasvim druga, nova osoba b. onaj koji je izvan situacije u odnosu na dvojicu |
Sintagma
∆ treća dob doba života nakon srednjih godina, starost;
treća osoba 1. osoba o kojoj jedna govori drugoj 2. onaj koga se stvar izravno ne tiče;
treći korijen mat. rezultat korjenovanja s korijenskim eksponentom 3; kubni korijen;
Treći Reich (izg. treći Rȁjh) (Treće Carstvo) pov. razdoblje nacionalsocijalističke hitlerovske diktature u Njemačkoj (1933—1945);
treći stalež pov. u predgrađanskim društvima (u Francuskoj do 1789) naziv za sve one koji ne pripadaju plemstvu ili svećenstvu (građani, seljaci);
treći svijet pol. razg. zemlje u razvoju (naročito afričke, azijske, latinskoameričke), svi oni koji ne pripadaju Zapadu (zapadnom svijetu, zemljama razvijene privrede i demokracije) ili Istoku (bivše komunističke zemlje u Evropi, uključujući SSSR)
treća osoba 1. osoba o kojoj jedna govori drugoj 2. onaj koga se stvar izravno ne tiče;
treći korijen mat. rezultat korjenovanja s korijenskim eksponentom 3; kubni korijen;
Treći Reich (izg. treći Rȁjh) (Treće Carstvo) pov. razdoblje nacionalsocijalističke hitlerovske diktature u Njemačkoj (1933—1945);
treći stalež pov. u predgrađanskim društvima (u Francuskoj do 1789) naziv za sve one koji ne pripadaju plemstvu ili svećenstvu (građani, seljaci);
treći svijet pol. razg. zemlje u razvoju (naročito afričke, azijske, latinskoameričke), svi oni koji ne pripadaju Zapadu (zapadnom svijetu, zemljama razvijene privrede i demokracije) ili Istoku (bivše komunističke zemlje u Evropi, uključujući SSSR)
Frazeologija
⃟ to je nešto (sasvim) treće to nema veze s predmetom razgovora;
treća sreća, bez treće nema sreće u trećem pokušaju mora uspjeti
treća sreća, bez treće nema sreće u trećem pokušaju mora uspjeti
Etimologija
✧ vidi trȋ
