tẕčati
tẕčati nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | trčim |
2. | trčiš |
3. | trči |
množina | |
1. | trčimo |
2. | trčite |
3. | trče |
futur | |
jednina | |
1. | trčat ću |
2. | trčat ćeš |
3. | trčat će |
množina | |
1. | trčat ćemo |
2. | trčat ćete |
3. | trčat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trčah |
2. | trčaše |
3. | trčaše |
množina | |
1. | trčasmo |
2. | trčaste |
3. | trčahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | trčao sam |
2. | trčao si |
3. | trčao je |
množina | |
1. | trčali smo |
2. | trčali ste |
3. | trčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trčao |
2. | bio si trčao |
3. | bio je trčao |
množina | |
1. | bili smo trčali |
2. | bili ste trčali |
3. | bili su trčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | trči |
množina | |
1. | trčimo |
2. | trčite |
glagolski prilog sadašnji | |
trčeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
trčao, trčala, trčalo | |
trčali, trčale, trčala |
1. | () kretati se brzo, odbacujući se naizmjenično nogama od tla tako da tijelo u kratkim razmacima lebdi u zraku |
2. | () pren. razg. a. prolaziti, teći, juriti (o vremenu i onome što se u vremenu događa) b. žuriti, obilaziti brzo, hitati, brzo prolaziti (o govoru, objašnjavanju) |
3. | (za kim, za čim, za što, oko koga, oko čega) truditi se, živo nastojati [trčati za djevojkom] |