trȁčati
trȁčati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tračati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tračam |
| 2. | tračaš |
| 3. | trača |
| množina | |
| 1. | tračamo |
| 2. | tračate |
| 3. | tračaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tračat ću |
| 2. | tračat ćeš |
| 3. | tračat će |
| množina | |
| 1. | tračat ćemo |
| 2. | tračat ćete |
| 3. | tračat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tračah |
| 2. | tračaše |
| 3. | tračaše |
| množina | |
| 1. | tračasmo |
| 2. | tračaste |
| 3. | tračahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tračao sam |
| 2. | tračao si |
| 3. | tračao je |
| množina | |
| 1. | tračali smo |
| 2. | tračali ste |
| 3. | tračali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tračao |
| 2. | bio si tračao |
| 3. | bio je tračao |
| množina | |
| 1. | bili smo tračali |
| 2. | bili ste tračali |
| 3. | bili su tračali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tračaj |
| množina | |
| 1. | tračajmo |
| 2. | tračajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tračajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tračao, tračala, tračalo | |
| tračali, tračale, tračala | |
Definicija
| 1. | prenositi tračeve |
| 2. | ogovarati, brbljati o običnim stvarima i zbivanjima [tračale su cijelo popodne] |
Etimologija
✧ vidi trȁč
