Hrvatski jezični portal

bȏn

bȏn m 〈N mn bónovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N bon
G bona
D bonu
A bon
V bone
L bonu
I bonom
množina
N bonovi
G bonova
D bonovima
A bonove
V bonovi
L bonovima
I bonovima
Definicija
1. a. doznaka i obveznica na određeni iznos novca, plativa po viđenju ili u određenom roku [kupiti na bonove; bon za topli obrok; poklon-bon] b. privremena potvrda da je primljen određeni iznos novca koja služi za blagajničku evidenciju
2. pov. doznaka za racioniranu robu
Etimologija
fr.