totalìtēt
totalìtēt m 〈G totalitéta〉
jednina | |
---|---|
N | totalitet |
G | totaliteta |
D | totalitetu |
A | totalitet |
V | totalitete |
L | totalitetu |
I | totalitetom |
množina | |
N | totaliteti |
G | totaliteta |
D | totalitetima |
A | totalitete |
V | totaliteti |
L | totalitetima |
I | totalitetima |
1. | stanje ili svojstvo onoga koji je totalan; sveukupnost [totalitet društvenog života; spoznati totalitet društvenih odnosa] |
2. | konačni zbroj, ukupna suma (ob. metaforički, u smislu rezultata nekog posla, zbivanja i sl.) |
3. | fil. fundamentalni termin Hegelove filozofije i bitna oznaka apsolutne ideje, izražava potpunost univerzuma gdje je svaki član obuhvaćen u sustavnu cjelinu bitka; apsolutnost |