Hrvatski jezični portal

bòmbōn

bòmbōn m 〈G bombóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N bombon
G bombona
D bombonu
A bombon
V bombone
L bombonu
I bombonom
množina
N bomboni
G bombona
D bombonima
A bombone
V bomboni
L bombonima
I bombonima
Definicija
1. slatkiš koji se otapa u ustima [čokoladni bombon; kiseli bombon; voćni bombon; jesti bombone; cuclati bombon]
2. pren. fam. ono što je malo, slatko, privlačno poput bombona [unuka mu je pravi bombon]
3. žarg. naziv za drogu ecstasy koja ima oblik tablete ili bombona
Etimologija
fr. bonbon ← bon + bon: dobar, dobar; prvotno: tepanje djetetu; bonbonnière: kutija s bombonima