Hrvatski jezični portal

trȁka

trȁka ž 〈G mn trȃkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N traka
G trake
D traci
A traku
V trako
L traci
I trakom
množina
N trake
G traka
D trakama
A trake
V trake
L trakama
I trakama
Definicija
1. uzak komad tkanine, papira, plastične mase i sl. kojim se što vezuje, pričvršćuje i sl.; vrpca
2. dio kolnika označen za kretanje vozila u jednom smjeru
3. dug savitljiv oblik materijala koji služi da se na njemu snima [filmska traka; magnetofonska traka]
Sintagma
pokretna (beskrajna) traka uređaj za neprekidno prebacivanje materijala ili predmeta od jednog radnika do drugog ili od jednog stroja do drugog (u tvornicama pri serijskoj proizvodnji)