trȃg
trȃg m 〈N mn trȁgovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | trag |
| G | traga |
| D | tragu |
| A | trag |
| V | tragu / traže |
| L | tragu |
| I | tragom |
| množina | |
| N | tragovi |
| G | tragova |
| D | tragovima |
| A | tragove |
| V | tragove |
| L | tragovima |
| I | tragovima |
Definicija
| 1. | otisak stopala, noge, kotača i sl. na nekoj površini |
| 2. | a. ostatak onoga što je bilo, postojalo b. karakteristično obilježje nekog utjecaja, prošlog vremena i sl. |
| 3. | predmet, pojava ili nešto drugo što služi kao potvrda o nečemu, što ukazuje na nešto |
Frazeologija
⃟ bez traga (nestati, otići i sl.) ne ostaviti nikakva znaka;
biti na tragu (kome, čemu) biti blizu spoznaje, otkrića o kome ili o čemu;
ni traga ni glasa od koga nema vijesti, ništa se ne zna (o komu, čemu);
ući u trag (komu, čemu) otkriti (koga, što);
u tragovima u malim količinama, kao ostatak, kao količina koja nema znatnu važnost, samo malo čega [ti kemijski elementi nalaze se u smjesi u tragovima];
zameo mu (joj i sl.) se trag izgubio se, nestao;
zamesti (zametnuti, zatrti) trag (tragove) prikriti kretanje (odnosno mjesto boravka), sakriti se;
zatrti trag učiniti da tko ili što sasvim nestane, iščezne, iskorijeniti;
zavarati trag otići, vješto izbjeći (potjeri i sl.)
biti na tragu (kome, čemu) biti blizu spoznaje, otkrića o kome ili o čemu;
ni traga ni glasa od koga nema vijesti, ništa se ne zna (o komu, čemu);
ući u trag (komu, čemu) otkriti (koga, što);
u tragovima u malim količinama, kao ostatak, kao količina koja nema znatnu važnost, samo malo čega [ti kemijski elementi nalaze se u smjesi u tragovima];
zameo mu (joj i sl.) se trag izgubio se, nestao;
zamesti (zametnuti, zatrti) trag (tragove) prikriti kretanje (odnosno mjesto boravka), sakriti se;
zatrti trag učiniti da tko ili što sasvim nestane, iščezne, iskorijeniti;
zavarati trag otići, vješto izbjeći (potjeri i sl.)
Etimologija
✧ prasl. *tragъ (slov. trag, kašup. tragi: natrag) ← ie. *treh2gh-: vući (lat. trahere, stir. traig: stopalo)
