topogràfija
topogràfija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | topografija |
| G | topografije |
| D | topografiji |
| A | topografiju |
| V | topografijo |
| L | topografiji |
| I | topografijom |
| množina | |
| N | topografije |
| G | topografija |
| D | topografijama |
| A | topografije |
| V | topografije |
| L | topografijama |
| I | topografijama |
Definicija
| 1. | a. geografska disciplina, bavi se proučavanjem, mjerenjem i snimanjem površine Zemlje i prikazivanjem na planovima i kartama; mjestopis b. posao koji uključuje takve metode da bi se izradile karte |
| 2. | meton. a. karakteristike, izgled površine Zemlje u nekom kraju b. površina i uzajamni raspored dijelova ili pojedinih točaka na nekom području |
| 3. | određivanje i opisivanje a. kojega mjesta b. mjesta kakve pojave na tijelu |
Sintagma
∆ apsolutna topografija oblik izobaričke plohe na sinoptičkoj karti predočen izolinijama geopotencijala u odnosu na srednju morsku razinu;
relativna topografija oblik izobaričke plohe koja pokazuje raspored debljine sloja između dviju izobaričkih ploha; obično se uzimaju slojevi 700/1000 hPa i 500/1000 hPa, usp. izobarna ploha, v. izobaran Δ
relativna topografija oblik izobaričke plohe koja pokazuje raspored debljine sloja između dviju izobaričkih ploha; obično se uzimaju slojevi 700/1000 hPa i 500/1000 hPa, usp. izobarna ploha, v. izobaran Δ
Etimologija
✧ grč. topographía: opisivanje mjesta ≃ topo- + -grafija
