Hrvatski jezični portal

tóranj

tóranj m 〈G -rnja, N mn -rnjevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N toranj
G tornja
D tornju
A toranj
V tornju
L tornju
I tornjem
množina
N tornjevi
G tornjeva
D tornjevima
A tornjeve
V tornjevi
L tornjevima
I tornjevima
Definicija
1. samostalna građevina (ili dio druge građevine), visoka i razmjerno uska [kosi toranj u Pisi]
2. uzdignuta platforma ili druga visoka konstrukcija različite namjene [toranj na naftnom polju]
Onomastika
top. (naselja): Tòranj (Pakrac, 292 stan.; Požega, 197 stan.)
Etimologija
mađ. *torony ← slav.lat. turris