trȅpnuti
trȅpnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. trȅpni, prid. rad. trȅpnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
trepnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | trepnem |
2. | trepneš |
3. | trepne |
množina | |
1. | trepnemo |
2. | trepnete |
3. | trepnu |
futur | |
jednina | |
1. | trepnut ću |
2. | trepnut ćeš |
3. | trepnut će |
množina | |
1. | trepnut ćemo |
2. | trepnut ćete |
3. | trepnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | trepnuh |
2. | trepnu |
3. | trepnu |
množina | |
1. | trepnusmo |
2. | trepnuste |
3. | trepnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | trepnuo sam |
2. | trepnuo si |
3. | trepnuo je |
množina | |
1. | trepnuli smo |
2. | trepnuli ste |
3. | trepnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trepnuo |
2. | bio si trepnuo |
3. | bio je trepnuo |
množina | |
1. | bili smo trepnuli |
2. | bili ste trepnuli |
3. | bili su trepnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | trepni |
množina | |
1. | trepnimo |
2. | trepnite |
glagolski prilog prošli | |
trepnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
trepnuo, trepnula, trepnulo | |
trepnuli, trepnule, trepnula |