Hrvatski jezični portal

bonum

bonum (izg. bȍnum) m

Definicija
1. dobro, imovina; zemljišni posjed
2. pravila o uljudnom ponašanju, usp. bonton
Sintagma
bonum omen (izg. bonum ȏmen) dobar znak;
malum bonum (izg. mȁlum bonum) loš znak;
summum bonum (izg. sȕmum bonum) najviše dobro, vrhunska vrijednost
Etimologija
lat.