Hrvatski jezični portal

Trȉfūn

Trȉfūn

Onomastika
m. os. ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Trȉpče (Dubrovnik), Trȉpko (Boka), Trȉpūn, Trȋva
pr.: Trȉfković (Rijeka, Lika, Ogulin), Trifúnac (Poreč, Opatija), Trìfunić (Zagreb, Šibenik, Zadar), Trìfunjagić (Pula, Poreč), Trȉfūnov (Zadar, Pula), Trifúnović (600, Knin, I Slavonija, Zagreb, Split), Trifunòvskī (Zagreb, Orahovica), Trípčević (Dubrovnik), Trípić (Vukovar, Makarska, Osijek, Sisak), Trìpković (Dubrovnik, Pula, Zagreb, Ploče, Vukovar), Tripúnović (Vukovar, Sesvete), Trȋva (Drniš, sred. Dalmacija, Vinkovci), Trìvan (Knin, Split), Trivánović (430, Dvor, Banovina, Novska), Trívić (480, Knin, Bukovica, Sinj, Vinkovci), Trȉvković (Rijeka, Split, Hvar), Trivúnčević (Požega, Rijeka, Sisak), Trìvūnčić (Novska, Zagreb), Trìvunić (Kostajnica, Čazma), Trivúnović (250, Baranja, I Slavonija, Rijeka, Ogulin)
Etimologija
grč. Trýphōnos