trìbūn
trìbūn m 〈G tribúna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tribun |
| G | tribuna |
| D | tribunu |
| A | tribuna |
| V | tribune |
| L | tribunu |
| I | tribunom |
| množina | |
| N | tribuni |
| G | tribuna |
| D | tribunima |
| A | tribune |
| V | tribuni |
| L | tribunima |
| I | tribunima |
Definicija
pov.
| 1. | starješina rimskoga tribusa |
| 2. | izabrani predstavnik plebejaca u starom Rimu [pučki tribun] |
| 3. | u Veneciji tijekom 7. st. zapovjednik lokalne policije (vojnih odreda za obranu) i nosilac upravne i sudske vlasti |
| 4. | član Tribunata u Francuskoj krajem 18. i poč. 19. st. (u vrijeme Konzulata i Carstva) |
| 5. | meton. vješt govornik koji u izravnom obraćanju širokim slojevima nailazi na dobar odjek [narodni tribun; radnički tribun] |
Etimologija
✧ vidi trȋbus
