ùpadati
ùpadati (, u što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upadati | |
prezent | |
jednina | |
1. | upadam |
2. | upadaš |
3. | upada |
množina | |
1. | upadamo |
2. | upadate |
3. | upadaju |
futur | |
jednina | |
1. | upadat ću |
2. | upadat ćeš |
3. | upadat će |
množina | |
1. | upadat ćemo |
2. | upadat ćete |
3. | upadat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | upadah |
2. | upadaše |
3. | upadaše |
množina | |
1. | upadasmo |
2. | upadaste |
3. | upadahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | upadao sam |
2. | upadao si |
3. | upadao je |
množina | |
1. | upadali smo |
2. | upadali ste |
3. | upadali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upadao |
2. | bio si upadao |
3. | bio je upadao |
množina | |
1. | bili smo upadali |
2. | bili ste upadali |
3. | bili su upadali |
imperativ | |
jednina | |
2. | upadaj |
množina | |
1. | upadajmo |
2. | upadajte |
glagolski prilog sadašnji | |
upadajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
upadao, upadala, upadalo | |
upadali, upadale, upadala |