Hrvatski jezični portal

uòčiti

uòčiti (što) svrš.prez. ùočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùočen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uočiti
 
prezent
jednina
1. uočim
2. uočiš
3. uoči
množina
1. uočimo
2. uočite
3. uoče
 
futur
jednina
1. uočit ću
2. uočit ćeš
3. uočit će
množina
1. uočit ćemo
2. uočit ćete
3. uočit će
 
aorist
jednina
1. uočih
2. uoči
3. uoči
množina
1. uočismo
2. uočiste
3. uočiše
 
perfekt
jednina
1. uočio sam
2. uočio si
3. uočio je
množina
1. uočili smo
2. uočili ste
3. uočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uočio
2. bio si uočio
3. bio je uočio
množina
1. bili smo uočili
2. bili ste uočili
3. bili su uočili
 
imperativ
jednina
2. uoči
množina
1. uočimo
2. uočite
 
glagolski prilog prošli
uočivši
 
glagolski pridjev aktivni
uočio, uočila, uočilo
uočili, uočile, uočila
 
glagolski pridjev pasivni
uočen, uočena, uočeno
uočeni, uočene, uočena
Definicija
zapaziti okom; ugledati, spaziti
Etimologija
✧ u- + v. oko1