ùpasti
ùpasti (, u što) svrš. 〈prez. ùpadnēm, pril. pr. -āvši, imp. ùpadni, prid. rad. ùpao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upasti | |
prezent | |
jednina | |
1. | upadnem |
2. | upadneš |
3. | upadne |
množina | |
1. | upadnemo |
2. | upadnete |
3. | upadnu |
futur | |
jednina | |
1. | upast ću |
2. | upast ćeš |
3. | upast će |
množina | |
1. | upast ćemo |
2. | upast ćete |
3. | upast će |
aorist | |
jednina | |
1. | upadoh |
2. | upade |
3. | upade |
množina | |
1. | upadosmo |
2. | upadoste |
3. | upadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upao sam |
2. | upao si |
3. | upao je |
množina | |
1. | upali smo |
2. | upali ste |
3. | upali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upao |
2. | bio si upao |
3. | bio je upao |
množina | |
1. | bili smo upali |
2. | bili ste upali |
3. | bili su upali |
imperativ | |
jednina | |
2. | upadni |
množina | |
1. | upadnimo |
2. | upadnite |
glagolski prilog prošli | |
upavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upao, upala, upalo | |
upali, upale, upala |
1. | pasti pod djelovanjem svoje težine u neki zatvoreni prostor |
2. | a. dospjeti krećući se u neku nepovoljnu situaciju, u nešto neželjeno [upasti u zasjedu] b. dospjeti, zapasti u neko nepovoljno ili neželjeno stanje [upasti u neprilike] |
3. | a. silom ući, prodrijeti, usp. upad (1) b. iznenada doći; banuti, usp. upad (2) c. pren. bezobzirno nametati svoju volju [upasti u riječ] |
4. | ugnuti se, ulubiti se, pokazati se kao udubina na površini čega |