uništávati
uništávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. unìštāvām, pril. sad. uništávajūći, gl. im. uništávānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uništavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uništavam |
| 2. | uništavaš |
| 3. | uništava |
| množina | |
| 1. | uništavamo |
| 2. | uništavate |
| 3. | uništavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uništavat ću |
| 2. | uništavat ćeš |
| 3. | uništavat će |
| množina | |
| 1. | uništavat ćemo |
| 2. | uništavat ćete |
| 3. | uništavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uništavah |
| 2. | uništavaše |
| 3. | uništavaše |
| množina | |
| 1. | uništavasmo |
| 2. | uništavaste |
| 3. | uništavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uništavao sam |
| 2. | uništavao si |
| 3. | uništavao je |
| množina | |
| 1. | uništavali smo |
| 2. | uništavali ste |
| 3. | uništavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uništavao |
| 2. | bio si uništavao |
| 3. | bio je uništavao |
| množina | |
| 1. | bili smo uništavali |
| 2. | bili ste uništavali |
| 3. | bili su uništavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uništavaj |
| množina | |
| 1. | uništavajmo |
| 2. | uništavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uništavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uništavao, uništavala, uništavalo | |
| uništavali, uništavale, uništavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uništavan, uništavana, uništavano | |
| uništavani, uništavane, uništavana | |
Etimologija
✧ vidi ùništiti
