umívati
umívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ùmīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umivam |
| 2. | umivaš |
| 3. | umiva |
| množina | |
| 1. | umivamo |
| 2. | umivate |
| 3. | umivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umivat ću |
| 2. | umivat ćeš |
| 3. | umivat će |
| množina | |
| 1. | umivat ćemo |
| 2. | umivat ćete |
| 3. | umivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | umivah |
| 2. | umivaše |
| 3. | umivaše |
| množina | |
| 1. | umivasmo |
| 2. | umivaste |
| 3. | umivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umivao sam |
| 2. | umivao si |
| 3. | umivao je |
| množina | |
| 1. | umivali smo |
| 2. | umivali ste |
| 3. | umivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umivao |
| 2. | bio si umivao |
| 3. | bio je umivao |
| množina | |
| 1. | bili smo umivali |
| 2. | bili ste umivali |
| 3. | bili su umivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umivaj |
| množina | |
| 1. | umivajmo |
| 2. | umivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| umivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umivao, umivala, umivalo | |
| umivali, umivale, umivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umivan, umivana, umivano | |
| umivani, umivane, umivana | |
Definicija
v. umiti
Etimologija
✧ vidi ùmiti
