Hrvatski jezični portal

ùmiti

ùmiti (koga, što, se) svrš.prez. ȕmijēm, pril. pr. -īvši, imp. ùmīj, prid. trp. umìven〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
umiti
 
prezent
jednina
1. umijem
2. umiješ
3. umije
množina
1. umijemo
2. umijete
3. umiju
 
futur
jednina
1. umit ću
2. umit ćeš
3. umit će
množina
1. umit ćemo
2. umit ćete
3. umit će
 
aorist
jednina
1. umih
2. umi
3. umi
množina
1. umismo
2. umiste
3. umiše
 
perfekt
jednina
1. umio sam
2. umio si
3. umio je
množina
1. umili smo
2. umili ste
3. umili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam umio
2. bio si umio
3. bio je umio
množina
1. bili smo umili
2. bili ste umili
3. bili su umili
 
imperativ
jednina
2. umij
množina
1. umijmo
2. umijte
 
glagolski prilog prošli
umivši
 
glagolski pridjev aktivni
umio, umila, umilo
umili, umile, umila
 
glagolski pridjev pasivni
umiven / umit, umivena / umita, umiveno / umito
umiveni / umiti, umivene / umite, umivena / umita
Definicija
1. vodom oprati lice ili ruke
2. pren. ekspr. dovesti u red; urediti, dotjerati (kao da je umiveno) [umiti ulice oprati ulice; umiti povijest falsificirati povijest]
Etimologija
✧ u- + v. miti