ùmiti
ùmiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȕmijēm, pril. pr. -īvši, imp. ùmīj, prid. trp. umìven〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | umijem |
2. | umiješ |
3. | umije |
množina | |
1. | umijemo |
2. | umijete |
3. | umiju |
futur | |
jednina | |
1. | umit ću |
2. | umit ćeš |
3. | umit će |
množina | |
1. | umit ćemo |
2. | umit ćete |
3. | umit će |
aorist | |
jednina | |
1. | umih |
2. | umi |
3. | umi |
množina | |
1. | umismo |
2. | umiste |
3. | umiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | umio sam |
2. | umio si |
3. | umio je |
množina | |
1. | umili smo |
2. | umili ste |
3. | umili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umio |
2. | bio si umio |
3. | bio je umio |
množina | |
1. | bili smo umili |
2. | bili ste umili |
3. | bili su umili |
imperativ | |
jednina | |
2. | umij |
množina | |
1. | umijmo |
2. | umijte |
glagolski prilog prošli | |
umivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umio, umila, umilo | |
umili, umile, umila | |
glagolski pridjev pasivni | |
umiven / umit, umivena / umita, umiveno / umito | |
umiveni / umiti, umivene / umite, umivena / umita |
1. | vodom oprati lice ili ruke |
2. | pren. ekspr. dovesti u red; urediti, dotjerati (kao da je umiveno) [umiti ulice oprati ulice; umiti povijest falsificirati povijest] |