ùmisliti
ùmisliti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùmišljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umislim |
| 2. | umisliš |
| 3. | umisli |
| množina | |
| 1. | umislimo |
| 2. | umislite |
| 3. | umisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umislit ću |
| 2. | umislit ćeš |
| 3. | umislit će |
| množina | |
| 1. | umislit ćemo |
| 2. | umislit ćete |
| 3. | umislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | umislih |
| 2. | umisli |
| 3. | umisli |
| množina | |
| 1. | umislismo |
| 2. | umisliste |
| 3. | umisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umislio sam |
| 2. | umislio si |
| 3. | umislio je |
| množina | |
| 1. | umislili smo |
| 2. | umislili ste |
| 3. | umislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umislio |
| 2. | bio si umislio |
| 3. | bio je umislio |
| množina | |
| 1. | bili smo umislili |
| 2. | bili ste umislili |
| 3. | bili su umislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umisli |
| množina | |
| 1. | umislimo |
| 2. | umislite |
| glagolski prilog prošli | |
| umislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umislio, umislila, umislilo | |
| umislili, umislile, umislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umišljen, umišljena, umišljeno | |
| umišljeni, umišljene, umišljena | |
Definicija
| 1. | (što) stvoriti u mašti sliku čega što ne postoji, što je nestvarno, neosnovano; zamišljati, uobraziti |
| 2. | (se) izgraditi previše visoko mišljenje o svojoj ljepoti, znanjima i sposobnostima; uobraziti se, postati umišljen, ohol |
