umínuti
umínuti () svrš. 〈prez. ùmīnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. umínuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uminuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uminem |
| 2. | umineš |
| 3. | umine |
| množina | |
| 1. | uminemo |
| 2. | uminete |
| 3. | uminu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uminut ću |
| 2. | uminut ćeš |
| 3. | uminut će |
| množina | |
| 1. | uminut ćemo |
| 2. | uminut ćete |
| 3. | uminut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uminuh |
| 2. | uminu |
| 3. | uminu |
| množina | |
| 1. | uminusmo |
| 2. | uminuste |
| 3. | uminuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uminuo sam |
| 2. | uminuo si |
| 3. | uminuo je |
| množina | |
| 1. | uminuli smo |
| 2. | uminuli ste |
| 3. | uminuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uminuo |
| 2. | bio si uminuo |
| 3. | bio je uminuo |
| množina | |
| 1. | bili smo uminuli |
| 2. | bili ste uminuli |
| 3. | bili su uminuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umini |
| množina | |
| 1. | uminimo |
| 2. | uminite |
| glagolski prilog prošli | |
| uminuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uminuo, uminula, uminulo | |
| uminuli, uminule, uminula | |
Definicija
| 1. | knjiš. minuti (o godišnjim dobima), proći |
| 2. | izgubiti silinu, žestinu, smanjiti intenzitet; popustiti [uminula je bol] |
Etimologija
✧ u- + v. minuti
