umilostíviti
umilostíviti (se) svrš. 〈prez. umilòstīvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. umilòstīvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| umilostiviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | umilostivim |
| 2. | umilostiviš |
| 3. | umilostivi |
| množina | |
| 1. | umilostivimo |
| 2. | umilostivite |
| 3. | umilostive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | umilostivit ću |
| 2. | umilostivit ćeš |
| 3. | umilostivit će |
| množina | |
| 1. | umilostivit ćemo |
| 2. | umilostivit ćete |
| 3. | umilostivit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | umilostivih |
| 2. | umilostivi |
| 3. | umilostivi |
| množina | |
| 1. | umilostivismo |
| 2. | umilostiviste |
| 3. | umilostiviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | umilostivio sam |
| 2. | umilostivio si |
| 3. | umilostivio je |
| množina | |
| 1. | umilostivili smo |
| 2. | umilostivili ste |
| 3. | umilostivili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam umilostivio |
| 2. | bio si umilostivio |
| 3. | bio je umilostivio |
| množina | |
| 1. | bili smo umilostivili |
| 2. | bili ste umilostivili |
| 3. | bili su umilostivili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | umilostivi |
| množina | |
| 1. | umilostivimo |
| 2. | umilostivite |
| glagolski prilog prošli | |
| umilostivivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| umilostivio, umilostivila, umilostivilo | |
| umilostivili, umilostivile, umilostivila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| umilostivljen, umilostivljena, umilostivljeno | |
| umilostivljeni, umilostivljene, umilostivljena | |
Definicija
| 1. | (koga) učiniti koga milostivim, otkloniti čiju zlovolju |
| 2. | (se) postati milostiv; smilovati se; iskazati neku milost ili čast (mnogo višega u društvu mnogo nižem i manje uglednom) tako da se to daje na znanje i vidljivo pokaže |
Etimologija
✧ u- + v. milost
