ulizívati se
ulizívati se (komu) nesvrš. 〈prez. ulìzujēm se, pril. sad. ulìzujūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ulizivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ulizujem |
2. | ulizuješ |
3. | ulizuje |
množina | |
1. | ulizujemo |
2. | ulizujete |
3. | ulizuju |
futur | |
jednina | |
1. | ulizivat ću |
2. | ulizivat ćeš |
3. | ulizivat će |
množina | |
1. | ulizivat ćemo |
2. | ulizivat ćete |
3. | ulizivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ulizivah |
2. | ulizivaše |
3. | ulizivaše |
množina | |
1. | ulizivasmo |
2. | ulizivaste |
3. | ulizivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ulizivao sam |
2. | ulizivao si |
3. | ulizivao je |
množina | |
1. | ulizivali smo |
2. | ulizivali ste |
3. | ulizivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ulizivao |
2. | bio si ulizivao |
3. | bio je ulizivao |
množina | |
1. | bili smo ulizivali |
2. | bili ste ulizivali |
3. | bili su ulizivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ulizuj |
množina | |
1. | ulizujmo |
2. | ulizujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ulizujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ulizivao, ulizivala, ulizivalo | |
ulizivali, ulizivale, ulizivala |