upropašćívati
upropašćívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. upropàšćujēm, pril. sad. upropàšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upropašćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upropašćujem |
| 2. | upropašćuješ |
| 3. | upropašćuje |
| množina | |
| 1. | upropašćujemo |
| 2. | upropašćujete |
| 3. | upropašćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upropašćivat ću |
| 2. | upropašćivat ćeš |
| 3. | upropašćivat će |
| množina | |
| 1. | upropašćivat ćemo |
| 2. | upropašćivat ćete |
| 3. | upropašćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | upropašćivah |
| 2. | upropašćivaše |
| 3. | upropašćivaše |
| množina | |
| 1. | upropašćivasmo |
| 2. | upropašćivaste |
| 3. | upropašćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upropašćivao sam |
| 2. | upropašćivao si |
| 3. | upropašćivao je |
| množina | |
| 1. | upropašćivali smo |
| 2. | upropašćivali ste |
| 3. | upropašćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upropašćivao |
| 2. | bio si upropašćivao |
| 3. | bio je upropašćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo upropašćivali |
| 2. | bili ste upropašćivali |
| 3. | bili su upropašćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upropašćuj |
| množina | |
| 1. | upropašćujmo |
| 2. | upropašćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| upropašćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upropašćivao, upropašćivala, upropašćivalo | |
| upropašćivali, upropašćivale, upropašćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upropašćivan, upropašćivana, upropašćivano | |
| upropašćivani, upropašćivane, upropašćivana | |
Etimologija
✧ vidi upropástiti
