upropástiti
upropástiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. upròpāstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. upròpāšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upropastiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upropastim |
| 2. | upropastiš |
| 3. | upropasti |
| množina | |
| 1. | upropastimo |
| 2. | upropastite |
| 3. | upropaste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upropastit ću |
| 2. | upropastit ćeš |
| 3. | upropastit će |
| množina | |
| 1. | upropastit ćemo |
| 2. | upropastit ćete |
| 3. | upropastit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upropastih |
| 2. | upropasti |
| 3. | upropasti |
| množina | |
| 1. | upropastismo |
| 2. | upropastiste |
| 3. | upropastiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upropastio sam |
| 2. | upropastio si |
| 3. | upropastio je |
| množina | |
| 1. | upropastili smo |
| 2. | upropastili ste |
| 3. | upropastili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upropastio |
| 2. | bio si upropastio |
| 3. | bio je upropastio |
| množina | |
| 1. | bili smo upropastili |
| 2. | bili ste upropastili |
| 3. | bili su upropastili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upropasti |
| množina | |
| 1. | upropastimo |
| 2. | upropastite |
| glagolski prilog prošli | |
| upropastivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upropastio, upropastila, upropastilo | |
| upropastili, upropastile, upropastila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upropašten, upropaštena, upropašteno | |
| upropašteni, upropaštene, upropaštena | |
Definicija
| 1. | a. dovesti do propasti; uništiti b. oduzeti čast djevojci; osramotiti, obeščastiti |
| 2. | (se) uništiti se; propasti (fizički, materijalno, moralno) |
Etimologija
✧ u- + v. propasti
