ùpraviti
ùpraviti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùpravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upravim |
| 2. | upraviš |
| 3. | upravi |
| množina | |
| 1. | upravimo |
| 2. | upravite |
| 3. | uprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upravit ću |
| 2. | upravit ćeš |
| 3. | upravit će |
| množina | |
| 1. | upravit ćemo |
| 2. | upravit ćete |
| 3. | upravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upravih |
| 2. | upravi |
| 3. | upravi |
| množina | |
| 1. | upravismo |
| 2. | upraviste |
| 3. | upraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upravio sam |
| 2. | upravio si |
| 3. | upravio je |
| množina | |
| 1. | upravili smo |
| 2. | upravili ste |
| 3. | upravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upravio |
| 2. | bio si upravio |
| 3. | bio je upravio |
| množina | |
| 1. | bili smo upravili |
| 2. | bili ste upravili |
| 3. | bili su upravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upravi |
| množina | |
| 1. | upravimo |
| 2. | upravite |
| glagolski prilog prošli | |
| upravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upravio, upravila, upravilo | |
| upravili, upravile, upravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upravljen, upravljena, upravljeno | |
| upravljeni, upravljene, upravljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. poslati, uputiti b. pokazati put c. obratiti se kome riječima itd. |
| 2. | (se) uputiti se u nekom smjeru; usmjeriti se |
Etimologija
✧ vidi ȕprava
