brabònjati
brabònjati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brabonjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brabonjam |
2. | brabonjaš |
3. | brabonja |
množina | |
1. | brabonjamo |
2. | brabonjate |
3. | brabonjaju |
futur | |
jednina | |
1. | brabonjat ću |
2. | brabonjat ćeš |
3. | brabonjat će |
množina | |
1. | brabonjat ćemo |
2. | brabonjat ćete |
3. | brabonjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brabonjah |
2. | brabonjaše |
3. | brabonjaše |
množina | |
1. | brabonjasmo |
2. | brabonjaste |
3. | brabonjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brabonjao sam |
2. | brabonjao si |
3. | brabonjao je |
množina | |
1. | brabonjali smo |
2. | brabonjali ste |
3. | brabonjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brabonjao |
2. | bio si brabonjao |
3. | bio je brabonjao |
množina | |
1. | bili smo brabonjali |
2. | bili ste brabonjali |
3. | bili su brabonjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brabonjaj |
množina | |
1. | brabonjajmo |
2. | brabonjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
brabonjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brabonjao, brabonjala, brabonjalo | |
brabonjali, brabonjale, brabonjala |
1. | ostavljati brabonjke |
2. | pren. pejor. govoriti gluposti; baljezgati, lupetati |