upućívati
upućívati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. upùćujēm, pril. sad. upùćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upućivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upućujem |
| 2. | upućuješ |
| 3. | upućuje |
| množina | |
| 1. | upućujemo |
| 2. | upućujete |
| 3. | upućuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upućivat ću |
| 2. | upućivat ćeš |
| 3. | upućivat će |
| množina | |
| 1. | upućivat ćemo |
| 2. | upućivat ćete |
| 3. | upućivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | upućivah |
| 2. | upućivaše |
| 3. | upućivaše |
| množina | |
| 1. | upućivasmo |
| 2. | upućivaste |
| 3. | upućivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upućivao sam |
| 2. | upućivao si |
| 3. | upućivao je |
| množina | |
| 1. | upućivali smo |
| 2. | upućivali ste |
| 3. | upućivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upućivao |
| 2. | bio si upućivao |
| 3. | bio je upućivao |
| množina | |
| 1. | bili smo upućivali |
| 2. | bili ste upućivali |
| 3. | bili su upućivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upućuj |
| množina | |
| 1. | upućujmo |
| 2. | upućujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| upućujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upućivao, upućivala, upućivalo | |
| upućivali, upućivale, upućivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upućivan, upućivana, upućivano | |
| upućivani, upućivane, upućivana | |
Etimologija
✧ vidi ȕputa
