ùgristi
ùgristi (koga, što) svrš. 〈prez. ugrízem, pril. pr. ùgrizāvši, imp. ugrízi, prid. rad. ùgrizao, prid. trp. ugrìzen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugristi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugrizem |
| 2. | ugrizeš |
| 3. | ugrize |
| množina | |
| 1. | ugrizemo |
| 2. | ugrizete |
| 3. | ugrizu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugrist ću |
| 2. | ugrist ćeš |
| 3. | ugrist će |
| množina | |
| 1. | ugrist ćemo |
| 2. | ugrist ćete |
| 3. | ugrist će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugrizoh |
| 2. | ugrize |
| 3. | ugrize |
| množina | |
| 1. | ugrizosmo |
| 2. | ugrizoste |
| 3. | ugrizoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugrizao sam |
| 2. | ugrizao si |
| 3. | ugrizao je |
| množina | |
| 1. | ugrizli smo |
| 2. | ugrizli ste |
| 3. | ugrizli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugrizao |
| 2. | bio si ugrizao |
| 3. | bio je ugrizao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugrizli |
| 2. | bili ste ugrizli |
| 3. | bili su ugrizli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugrizi |
| množina | |
| 1. | ugrizimo |
| 2. | ugrizite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugrizavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugrizao, ugrizla, ugrizlo | |
| ugrizli, ugrizle, ugrizla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugrizen, ugrizena, ugrizeno | |
| ugrizeni, ugrizene, ugrizena | |
Definicija
| 1. | a. zahvatiti zubima (pri jelu) [ugristi se za jezik, razg. pokajati se zbog nepromišljenih riječi] b. zariti zube; ujesti (o psu itd.) |
| 2. | pren. dobaciti pakosnu, zajedljivu riječ; pecnuti, uvrijediti, bocnuti [ugristi za srce duboko uvrijediti] |
Etimologija
✧ u- + v. gristi
