ùgrabiti
ùgrabiti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùgrabljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugrabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugrabim |
| 2. | ugrabiš |
| 3. | ugrabi |
| množina | |
| 1. | ugrabimo |
| 2. | ugrabite |
| 3. | ugrabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugrabit ću |
| 2. | ugrabit ćeš |
| 3. | ugrabit će |
| množina | |
| 1. | ugrabit ćemo |
| 2. | ugrabit ćete |
| 3. | ugrabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugrabih |
| 2. | ugrabi |
| 3. | ugrabi |
| množina | |
| 1. | ugrabismo |
| 2. | ugrabiste |
| 3. | ugrabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugrabio sam |
| 2. | ugrabio si |
| 3. | ugrabio je |
| množina | |
| 1. | ugrabili smo |
| 2. | ugrabili ste |
| 3. | ugrabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugrabio |
| 2. | bio si ugrabio |
| 3. | bio je ugrabio |
| množina | |
| 1. | bili smo ugrabili |
| 2. | bili ste ugrabili |
| 3. | bili su ugrabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugrabi |
| množina | |
| 1. | ugrabimo |
| 2. | ugrabite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugrabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugrabio, ugrabila, ugrabilo | |
| ugrabili, ugrabile, ugrabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugrabljen, ugrabljena, ugrabljeno | |
| ugrabljeni, ugrabljene, ugrabljena | |
Definicija
| 1. | a. naglo, hitro uhvatiti što, dočepati se prvi čega; dograbiti, uzeti b. izvršiti otmicu; oteti |
| 2. | pren. žurno iskoristiti trenutak da se što učini, postigne, da se dođe do čega, uhvatiti pravi čas [ugrabiti priliku] |
Etimologija
✧ u- + v. grabiti
