Hrvatski jezični portal

ùčtiv

ùčtiv prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N učtiv
G učtiva
D učtivu
A učtiva / učtiv
V učtivi
L učtivu
I učtivim
množina
N učtivi
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtive
V učtivi
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
srednji rod
jednina
N učtivo
G učtiva
D učtivu
A učtivo
V učtivo
L učtivu
I učtivim
množina
N učtiva
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtiva
V učtiva
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
ženski rod
jednina
N učtiva
G učtive
D učtivoj
A učtivu
V učtiva
L učtivoj
I učtivom
množina
N učtive
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtive
V učtive
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N učtivi
G učtivog / učtivoga
D učtivom / učtivome / učtivomu
A učtivog / učtivi
V učtivi
L učtivom / učtivome / učtivomu
I učtivim
množina
N učtivi
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtive
V učtivi
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
srednji rod
jednina
N učtivo
G učtivog / učtivoga
D učtivom / učtivome / učtivomu
A učtivo
V učtivo
L učtivom / učtivome / učtivomu
I učtivim
množina
N učtiva
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtiva
V učtiva
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
ženski rod
jednina
N učtiva
G učtive
D učtivoj
A učtivu
V učtiva
L učtivoj
I učtivom
množina
N učtive
G učtivih
D učtivim / učtivima
A učtive
V učtive
L učtivim / učtivima
I učtivim / učtivima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N učtiviji
G učtivijeg / učtivijega
D učtivijem / učtivijemu
A učtivijeg / učtivijega
V učtiviji
L učtivijem / učtivijemu
I učtivijim
množina
N učtiviji
G učtivijih
D učtivijim / učtivijima
A učtivije
V učtiviji
L učtivijim / učtivijima
I učtivijim / učtivijima
 
srednji rod
jednina
N učtivije
G učtivijeg / učtivijega
D učtivijem / učtivijemu
A učtivije
V učtivije
L učtivijem / učtivijemu
I učtivijim
množina
N učtivija
G učtivijih
D učtivijim / učtivijima
A učtivija
V učtivija
L učtivijim / učtivijima
I učtivijim / učtivijima
 
ženski rod
jednina
N učtivija
G učtivije
D učtivijoj
A učtiviju
V učtivija
L učtivijoj
I učtivijom
množina
N učtivija
G učtivijih
D učtivijim / učtivijima
A učtivije
V učtivije
L učtivijim / učtivijima
I učtivijim / učtivijima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najučtiviji
G najučtivijeg / najučtivijega
D najučtivijem / najučtivijemu
A najučtivijeg / najučtivijega
V najučtiviji
L najučtivijem / najučtivijemu
I najučtivijim
množina
N najučtiviji
G najučtivijih
D najučtivijim / najučtivijima
A najučtivije
V najučtiviji
L najučtivijim / najučtivijima
I najučtivijim / najučtivijima
 
srednji rod
jednina
N najučtivije
G najučtivijeg / najučtivijega
D najučtivijem / najučtivijemu
A najučtivije
V najučtivije
L najučtivijem / najučtivijemu
I najučtivijim
množina
N najučtivija
G najučtivijih
D najučtivijim / najučtivijima
A najučtivija
V najučtivija
L najučtivijim / najučtivijima
I najučtivijim / najučtivijima
 
ženski rod
jednina
N najučtivija
G najučtivije
D najučtivijoj
A najučtiviju
V najučtivija
L najučtivijoj
I najučtivijom
množina
N najučtivija
G najučtivijih
D najučtivijim / najučtivijima
A najučtivije
V najučtivije
L najučtivijim / najučtivijima
I najučtivijim / najučtivijima
Definicija
razg. arh. (+ srp.) koji posjeduje manire; pristojan, uljudan
Etimologija
✧ od starijega *učьtivъ ≃ u- + v. čast