Hrvatski jezični portal

túžiti (II)

túžiti (II) svrš.prez. tẉžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. tẉžen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
tužiti
 
prezent
jednina
1. tužim
2. tužiš
3. tuži
množina
1. tužimo
2. tužite
3. tuže
 
futur
jednina
1. tužit ću
2. tužit ćeš
3. tužit će
množina
1. tužit ćemo
2. tužit ćete
3. tužit će
 
aorist
jednina
1. tužih
2. tužiše
3. tužiše
množina
1. tužismo
2. tužiste
3. tužiše
 
perfekt
jednina
1. tužio sam
2. tužio si
3. tužio je
množina
1. tužili smo
2. tužili ste
3. tužili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam tužio
2. bio si tužio
3. bio je tužio
množina
1. bili smo tužili
2. bili ste tužili
3. bili su tužili
 
imperativ
jednina
2. tuži
množina
1. tužimo
2. tužite
 
glagolski prilog prošli
tuživši
 
glagolski pridjev aktivni
tužio, tužila, tužilo
tužili, tužile, tužila
 
glagolski pridjev pasivni
tužen, tužena, tuženo
tuženi, tužene, tužena
Definicija
1. (koga) podnijeti tužbu protiv koga (sudu itd.)
2. (se) a. žaliti se na koga ili što [tuži se na bolove] b. ne biti zadovoljan s kim ili čim [tuži se na suradnike]