ublažávati
ublažávati (što) nesvrš. 〈prez. ublàžāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ublažavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ublažavam |
| 2. | ublažavaš |
| 3. | ublažava |
| množina | |
| 1. | ublažavamo |
| 2. | ublažavate |
| 3. | ublažavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ublažavat ću |
| 2. | ublažavat ćeš |
| 3. | ublažavat će |
| množina | |
| 1. | ublažavat ćemo |
| 2. | ublažavat ćete |
| 3. | ublažavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ublažavah |
| 2. | ublažavaše |
| 3. | ublažavaše |
| množina | |
| 1. | ublažavasmo |
| 2. | ublažavaste |
| 3. | ublažavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ublažavao sam |
| 2. | ublažavao si |
| 3. | ublažavao je |
| množina | |
| 1. | ublažavali smo |
| 2. | ublažavali ste |
| 3. | ublažavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ublažavao |
| 2. | bio si ublažavao |
| 3. | bio je ublažavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ublažavali |
| 2. | bili ste ublažavali |
| 3. | bili su ublažavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ublažavaj |
| množina | |
| 1. | ublažavajmo |
| 2. | ublažavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ublažavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ublažavao, ublažavala, ublažavalo | |
| ublažavali, ublažavale, ublažavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ublažavan, ublažavana, ublažavano | |
| ublažavani, ublažavane, ublažavana | |
Etimologija
✧ vidi ublážiti
