uazbučávati
uazbučávati nesvrš. 〈prez. uāzbùčavām, pril. sad. āvajūći, prid. trp. uazbùčāvān, gl. im. ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uazbučavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uazbučavam |
| 2. | uazbučavaš |
| 3. | uazbučava |
| množina | |
| 1. | uazbučavamo |
| 2. | uazbučavate |
| 3. | uazbučavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uazbučavat ću |
| 2. | uazbučavat ćeš |
| 3. | uazbučavat će |
| množina | |
| 1. | uazbučavat ćemo |
| 2. | uazbučavat ćete |
| 3. | uazbučavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uazbučavah |
| 2. | uazbučavaše |
| 3. | uazbučavaše |
| množina | |
| 1. | uazbučavasmo |
| 2. | uazbučavaste |
| 3. | uazbučavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uazbučavao sam |
| 2. | uazbučavao si |
| 3. | uazbučavao je |
| množina | |
| 1. | uazbučavali smo |
| 2. | uazbučavali ste |
| 3. | uazbučavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uazbučavao |
| 2. | bio si uazbučavao |
| 3. | bio je uazbučavao |
| množina | |
| 1. | bili smo uazbučavali |
| 2. | bili ste uazbučavali |
| 3. | bili su uazbučavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uazbučavaj |
| množina | |
| 1. | uazbučavajmo |
| 2. | uazbučavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uazbučavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uazbučavao, uazbučavala, uazbučavalo | |
| uazbučavali, uazbučavale, uazbučavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uazbučavan, uazbučavana, uazbučavano | |
| uazbučavani, uazbučavane, uazbučavana | |
Etimologija
✧ vidi ùazbučiti
