ùhvatiti
ùhvatiti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùhvaćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uhvatiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uhvatim |
2. | uhvatiš |
3. | uhvati |
množina | |
1. | uhvatimo |
2. | uhvatite |
3. | uhvate |
futur | |
jednina | |
1. | uhvatit ću |
2. | uhvatit ćeš |
3. | uhvatit će |
množina | |
1. | uhvatit ćemo |
2. | uhvatit ćete |
3. | uhvatit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uhvatih |
2. | uhvati |
3. | uhvati |
množina | |
1. | uhvatismo |
2. | uhvatiste |
3. | uhvatiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uhvatio sam |
2. | uhvatio si |
3. | uhvatio je |
množina | |
1. | uhvatili smo |
2. | uhvatili ste |
3. | uhvatili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uhvatio |
2. | bio si uhvatio |
3. | bio je uhvatio |
množina | |
1. | bili smo uhvatili |
2. | bili ste uhvatili |
3. | bili su uhvatili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uhvati |
množina | |
1. | uhvatimo |
2. | uhvatite |
glagolski prilog prošli | |
uhvativši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uhvatio, uhvatila, uhvatilo | |
uhvatili, uhvatile, uhvatila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uhvaćen, uhvaćena, uhvaćeno | |
uhvaćeni, uhvaćene, uhvaćena |
1. | a. uzeti, dohvatiti brzim pokretom b. domoći se čega [uhvatiti priliku; uhvatiti mjesto u gledalištu]; zaposjesti, ugrabiti c. silom zadržati nekoga ne dopuštajući da pobjegne; uhititi, zatvoriti, uhapsiti |
2. | a. naći u određenom stanju, situaciji i sl. [uhvatiti nespremnog]; zateći, uvrebati b. nastati, pojaviti se dok je netko ili nešto u određenom položaju, stanju i sl. |
3. | shvatiti, razabrati [uhvatiti smisao] |