uhòditi
uhòditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. ùhodīm, pril. sad. ùhodēći, gl. im. ùhođēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uhoditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | uhodim |
2. | uhodiš |
3. | uhodi |
množina | |
1. | uhodimo |
2. | uhodite |
3. | uhode |
futur | |
jednina | |
1. | uhodit ću |
2. | uhodit ćeš |
3. | uhodit će |
množina | |
1. | uhodit ćemo |
2. | uhodit ćete |
3. | uhodit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uhođah |
2. | uhođaše |
3. | uhođaše |
množina | |
1. | uhođasmo |
2. | uhođaste |
3. | uhođahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uhodio sam |
2. | uhodio si |
3. | uhodio je |
množina | |
1. | uhodili smo |
2. | uhodili ste |
3. | uhodili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uhodio |
2. | bio si uhodio |
3. | bio je uhodio |
množina | |
1. | bili smo uhodili |
2. | bili ste uhodili |
3. | bili su uhodili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uhodi |
množina | |
1. | uhodimo |
2. | uhodite |
glagolski prilog sadašnji | |
uhodeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
uhodio, uhodila, uhodilo | |
uhodili, uhodile, uhodila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uhođen, uhođena, uhođeno | |
uhođeni, uhođene, uhođena |